SENZORNA REHABILITACIJA

Šta je senzorna rehabilitacija?

Senzorna rehabilitacija je terapijski rad koji omogućava proces neurološkog organizovanja senzornih nadražaja iz sopstvenog tela i okruženja što omogućava stvaranje primerene i svrsishodne reakcije pojedinca na postavljene zahteve  i zadatke iz okoline.

Program senzorne rehabilitacije

U program senzorne rehabilitacije uključena su deca i mladi sa poteškoćama:

  • senzornom procesiranju
  • organizaciji ponašanja
  • samoregulaciji
  • poremećajima mišićnog tonusa
  • teškoćama u finoj i gruboj motorici
  • dispraksiji
  • poremećajima motoričkog planiranja
  • poremećajima percepcije i nivoa uzbuđenosti
  • poremećajima budnosti i otežanog igranja.

Senzorna disfunkcija kao neurološki poremećaj može se pojaviti kao samostalna teškoća ili može biti obeležena određenim stanjem, sindromom ili bolesti u slučajevima nedovoljne zrelosti nervnog sistema zbog prevremenog rođenja, kod dece i mladih sa teškoćama u motoričkom razvoju, kod cerebralne paralize, dece i mladih  iz autističnog spektra, dece i mladih sa oštećenim vidom, dece i mladih sa poremećajem pažnje i koncentracije (ADD/ADHD), dece i mladih sa teškoćama u jeziku i govoru, učenju, dece i mladih  sa oštećenjem sluha, dece i mladih sa  intelektualnim teškoćama i dr.

Kroz senzornu rehabilitaciju obezbediće se senzorna integracija korisnika u životnu okolinu kroz poboljšanje funkcionalne sposobnosti, odnosno prilagođeno reagovanje dece i mladih na zahteve okoline.

Kako je svakom detetu najvažnija aktivnost igra, tako je upravo i igra u senzornoj rehabilitaciji jedan od glavnih medija s kojim će uspostaviti komunikacija sa korisnicima socijalne usluge, ali i realizovati terapija.

U zavisnosti od poteškoća koje ima dete/mlada osoba sa smetnjama u razvoju,  terapija će uključivati ciljane vizualne, zvučne, taktilne, proprioceptivne i vestibularne nadražaje. Senzorno rehabilitacioni rad ne obuhvata samo fokus na područije sa kojima dete/mlada osoba imaju problem,  već na opšte (integrisano) funkcionisanje deteta/mlade osobe  za razliku od drugih modela rada. Tretmani rada sa korisnicima se pružaju 2 puta nedeljno u trajanju od 60 minuta, prema individualnim programima koji se prave za svakog korisnika, uz napomenu da pre uključenja u rehabilitaciju dete prolazi kroz procenu, koja sadrži analizu početnog psiho-fizičkog statusa, testiranje na senzorne nadražaje, kao i saradnju sa roditeljima (popunjavanje upitnika i intervju).

Ciljevi senzorne rehabilitacije:

  • optimalna adaptivna reakcija na pojedini nadražaj i aktivnost u kojoj se dete nalazi
  • samoregulacija i bolja organizacija ponašanja
  • bolja motorika i motorička koordinacija u toku izvođenja zadataka i aktivnosti
  • razvijanje kognitivno perceptivnih veština
  • razvijanje govora i socijalnih veština deteta
  • veća samostalnost pri izvođenju aktivnosti dnevnog života.

Posebno treba napomenuti da senzorna rehabilitacija, kod dece i mladih sa smetnjama u razvoju stvara osećaj sigurnosti i poverenja, i omogućava veliku emotivnu podršku, što utiče na smanjenje anksioznosti i apatično/depresivnih stanja.

Tretmani senzorne rehabilitacije se realizuju u posebno opremljenom prostoru u okviru Mesne zajednice „Dunavski kej“ na Novom Beogradu (Dr. Zorana Đinđića 64), 5 puta nedeljno u periodu od 14 do 20 časova.

 

MOTORIČKA REHABILITACIJA

Šta je motorička rehabilitacija?

Motorička rehabilitacija je terapijski rad koji omogućava prevazilaženje ograničenja, narušenosti ili onesposobljenosti motornog funkcionisanja neophodnog za izvođenje motornih aktivnosti na način i u obimu smatranim za normalnim.

Program motoričke rehabilitacije

U program motoričke rehabilitacije uključene su osobe sa telesnim invaliditetom, bez obzira na uzroke telesne ometenosti i oštećenja motorike (nasledni činioci, akutne i hronične bolesti centralnog nervnog sistema kao virusne i bakterijske infekcije, cerebralna krvarenja, traumatizam, anoksije itd, povrede loko-motornog aparata – frakture, kontuzije, rane, opekotine, amputacije, fizičkog stanja – slabe ishrane, nepravilnog rada endokrinih žlezda, težih oboljenja; inteligencije – razvoj je generalno usporen kod dece sa niskom inteligencijom, telesne veličine…)

Kada govorimo o kategorijama osoba sa telesnim oštećenjem, smetnjama i poremećajima u motornom funkcionisanju, treba posebno napomenuti da je posmatrajući sa aspekta svih oštećenja i ometenosti, ovo najraznovrsnija i najheterogenija grupa korisnika . To su lica kod kojih se u širokom rasponu zatiču ograničenja, narušenost ili onesposobljenost motornog funkcionisanja, nasleđenog, stečenog ili uslovljenog porekla. Motoričku rehabilitaciju mogu da koriste osobe sa invaliditetom ograničene motorike, nastale kao posledica sledećih oštećenja:

  • oštećenja nervnog sistema:
    • oštećenja centralnog nervnog sistema: cerebralna paraliza, epilepsija, multipla skleroza, vaskularne bolesti, tumori i moždane traume koje mogu dovesti do stanja kvadriplegije, paraplegije, hemiplegije…
    • oštećenja perifernog nervnog sistema: poliomijelitis, neuropatije…
  • oštećenja koštano – zglobnog sistema:
    • urođena oštećenja lokomotornog aparata: kongenitalne anomalije ekstremiteta, skeleta, mišićnog i vezivnog tkiva
    • stečena oštećenja lokomotornog aparata: reumatska, neurološka i ortopedska stanja sa poremećajima na kostima, zglobovima i mišićima
  • oštećenja nastala hroničnim bolestima:
    • oboljenja srca i cirkulatornog aparata
    • oboljenja respiratornog sistema
    • oboljenja digestivnog sistema
    • endokrinološki poremećaji
    • oboljenja krvi i hematopoeznog aparata
    • oboljenja urogenitalnog sistema
    • maligna oboljenja…
  • oštećenja nastala poremećajima psihomotorike:
    • usled disharmoničnog razvoja psihomotornog sprega (disgnozije, dispraksije, dislateralizovanost, disleksija, disgrafija)
    • usled zastoja u razvoju pojedinih struktura psihomotornog sprega (hiperkinetski sindrom, motorna retardacija, tikovi, dizartrija)
    • u sklopu opštih emocionalnih poremećaja i poremećaja inteligencije (psihomotorna retardacija, rani tonički poremećaji, rane dečje psihoze)

U zavisnosti od poteškoća koje korisnik ima, terapija će uključivati ciljane vežbe, koje kod korisnika omogućavaju:

  • kardio-vaskularno zdravlje (zdravlje srca, pluća i krvnih sudova) – povećavaju otkucaje srca i izdržljivost, kroz korišćenje prilagođene opreme. Posebno treba naglasiti da ograničenje na stolicu / kolica, još uvek obezbeđuje realizaciju kardio-vaskularnih vežbi.
  • vežbe snage (izgradnja mišića i gustine kostiju) – podrazumeva se korišćenje opterećenja kao otpora čime se poboljšava celokupna ravnoteža tela, sprečavaju padovi i održava funkcija mišića u telu. U situacijama ograničene mobilnosti u nogama, glavni akcenat je na gornjem delu tela i obratno. Slično tome, u slučaju povrede u ramenima, akcenat će biti na stomaku i nogama.
  • vežbe fleksibilnosti (poboljšanje opsega u pokretima) – pomažu u sprečavanju i smanjivanju bola i ukočenosti. Vežbe mogu da podrazumevaju klasično istezanje ili istezanje kroz prilagođenu opremu. Kao i kod vežbi snage, ukoliko imate ograničenu pokretljivost u nogama i dalje možete raditi vežbe fleksibilnosti za gornji deo tela i obratno, i sprečiti dalju atrofiju mišića.

Tretmani motoričke rehabilitacije se realizuju u posebno opremljenom prostoru u okviru Mesne zajednice „Stari aerodrom“ na Novom Beogradu (Narodnih heroja 42), 5 puta nedeljno u periodu od 14 do 20 časova.

RADNO-OKUPACIONA REHABILITACIJA

Šta je radno-okupaciona rehabilitacija?

Radno-okupaciona rehabilitacija je deo terapijskog rada sa osobama sa invaliditetom i obuhvata sve manuelne, kreativne, rekreativne, edukativne i ostale aktivnosti, u cilju postizanja i poboljšanja određene fizičke i mentalne funkcije korisnika.

Program radno-okupacione rehabilitacije

Uloga radno-okupacione rehabilitacije je što brža priprema korisnika za inkluziju u socijalnu sredinu. U radu sa pacijentima učestvuju stručna lica – defektolog, psiholog, socijalni radnik. Rad se organizuje grupno i/ili individualno, zavisno od interesa pacijenta, njegovih želja i mogućnosti.  Nakon intervjua sa pacijentom, na osnovu koga organizuje ili daje preporuke za obim i strukturu radno/okupacionih aktivnosti, sprovodi se terapijski, i to u posebnim prostorijama gde korisnici crtaju, prave figure od gline, kartonsku ambalažu, čestitke i nakit.

Radno-okupaciona rehabilitacija  omogućava da se korisnik što brže osposobi za samostalno obavljanje određenih aktivnosti kroz korišćenje različitih materijala za rad. Kreativne radionice obuhvataju edukativne i praktične programe rada sa korisnicima u zavisnosti od individualnih sposobnosti i afiniteta. Na taj način se stiču radne navike, znanja i veštine, koje će im biti korisne i od pomoći u komunikaciji i integraciji u svojoj užoj, ali i široj društvenoj zajednici. Pored kreativnih radionica u okviru radno-okupacione rehabilitacije opremljena je i radionica za kopiranje i štampanje, koja ima za cilj da osobama sa invaliditetom koje su zadržale neki nivo radne sposobnosti, omogući da kroz svoj radni angažman izradi proizvode (majice, olovke, bedževe, plakate..), koji mogu da se  tržišno plasiraju.

 Ciljevi radno-okupacione  rehabilitacije:

  • osposobljavanje za aktivnosti svakodnevnog života
  • prihvatanje sopstvenog identiteta
  • motivacija korisnika za rad i ozdravljenje
  • poboljšanje koncentracije i pažnje
  • pomoć u uspostavljanju inter-personalnih odnosa
  • delovanje na raspoloženje, strpljenje i samostalnost korisnika
  • socijalizacija i razvijanje dobrih međuljudskih odnosa

Tretmani radno-okupacione rehabilitacije se realizuju u posebno opremljenom prostoru u okviru Mesne zajednice „Gazela“ na Novom Beogradu (Milutina Milankovića 34), 5 puta nedeljno u periodu od 14 do 20 časova.